Lepak je supstanca koja može da spoji dva predmeta zajedno. Lepak ne postoji samostalno. Mora se nanositi između dva predmeta kako bi ga držali. Hemijski sastav u lepkom, u vodenoj okolini. Polimer u lepku (vinilacetat u bijelom lepku je vrsta naftnog derivata) je okrugla čestica sa normalnim radijusom između 0,5 i 5 ciklusa m. Vezivanje predmeta se postiže tenzijom između polimera u lepkom. U slučaju lepka, voda je nosač srednjeg polimera, koji se lagano potopi u tkivo. Kada voda u lepku nestane, polimer u lepku se oslanja na napetost između dva predmeta. Kada se koristi lepak, previše lepka će učiniti da polimer u lepkom bude prepolovljen. Ne postoji dobra napetost između polimera. Polimerska tijela gomilaze jedna drugu, što ih čini manje privlačnim jedna drugoj. Istovremeno, voda između polimera nije lako ispariti. Zbog toga je "što je deblji film, što je lošija adhezivna čvrstoća lepka". Količina lepka je previše, a lepak igra ulogu "popunjavanja" umjesto adhezije. Adhezija između predmeta zavisi ne od sile lepka lepka, već od "kohezivne sile" lepka. Ako nije vodotopivo, princip je potpuno isti, samo zamenite vodu sa drugim rastvaračem.
